Uslovi za osnivanje preduzeća se razlikuju od zemlje do zemlje Evropske unije, ali Evropska unija nastoji da ove procedure čini što jednostavnijim i ujednačenijim. S obzirom na to da se Italija uvijek smatrala veoma birokratskom zemljom, ove inovacije, na kojima radi Evropska unija, donele su veliko olakšanje mnogim privrednicima koji žele da pokrenu biznis u Italiji.

Za čitanje članka biće vam potrebno oko 4 minuta.

Na šta treba paziti prilikom osnivanja preduzeća u Italiji?

Danas je Italija jedna od članica Evropske unije gde je obavljanje različitih djelatnosti u velikoj meri pojednostavljeno.

Ako se odlučujete za otvaranje preduzeća koja će se baviti prodajom, možemo vas obradovati, jer nećete trebati nikakve posebne dozvole, osim ako se radi o prodaji prehrambenih proizvoda, frizerskom ili kozmetičnom salonu. U ovom slučaju, pored obrazovanja, morate imati i najmanje dve godine prakse u ovoj oblasti, koja ne sme biti starija od pet godina.

Pre otvaranja ugostiteljskog objekta, budite oprezni, jer prvo morate dobiti odgovarajuću dozvolu izdatu od opštine u kojoj će se ugostiteljski objekt nalaziti.

Međutim, ako na primer želite da otvorite advokatsku kancelariju u Italiji, onda je postupak vrlo jednostavan. U ovom slučaju potrebno je samo da se registrujete kod nadležne advokatske komore i dostavite sve potrebne dokumente. Ako vam ne odgovore u roku od dva meseca, smatra se da možete započeti s radom. Sličan postupak odnosi se i na druga slobodna zanimanja, poput arhitekte, poreskog savetnika, beležnika.

Izaberite odgovarajući oblik preduzeća

Ako se odlučite za otvaranje preduzeća u Italiji, pre nego što ga otvorite, morate da se odlučite za jedan od oblika preduzeća poznatih italijanskom zakonu.

Ako poslujete kao samozaposlena osoba, tada djelatnost možete obavljati samostalno ili sa članovima porodice sa kojima takođe delite dobit. U ovom slučaju vi ste odgovorni za sve poslovne obaveze svom imovinom. Početni kapital u ovom slučaju takođe nije propisan.

Među partnertstvima, najčešće je komanditno društvo koje se sastoji od 2 ili više članova, za koje nije propisan početni kapital. U ovom slučaju razlikujemo članove koji rade u preduzeću i odgovaraju neograničeno, i one članove koji samo ulažu kapital u preduzeće i stoga odgovaraju samo do visine uloženog kapitala.

Među kapitalnim preduzećima u Italiji poznati su društvo sa ograničenom odgovornošću i akcionarsko društvo, a društvo sa ograničenom odgovornošću je najčešći organizacioni oblik preduzeća. Minimalni početni kapital u ovom slučaju je 10.000 evra, od čega se najmanje 25% mora uplatiti u trenutku osnivanja. Važno je znati da svi članovi koji rade u preduzeću moraju imati i odgovarajuće zdravstveno i penzijsko osiguranje, osim osiguranja nezgode, i dužni su redovno da plaćaju doprinose. Njihov iznos zavisi od dobiti, a zdravstveno osiguranje ne sme biti manje od 2.870 evra godišnje.

Koliko će vas koštati otvaranje preduzeća u Italiji?

Kao i kod svih ostalih formalnosti, i prije otvaranja preduzeća u Italiji trebali biste biti svjesni da ćete za rješavanje pravnih formalnosti morati potrošiti nešto novca. Prijava na birou za zapošljavanje je besplatna, ali za sva ostala pitanja, poput ovjere akta o osnivanju, sređivanje poslovnih knjiga i prijave za upis u registar, moraćete da potrošite oko 800 evra.

Šta je sa porezom?

Slično kao u Srbiji, preduzeća u Italiji su dužna da plaćaju porez na dodatu vrednost i porez na dobit. Iznos poreza na dodatu vrednost iznosi 22%, a možete se odlučiti za mesečno ili kvartalno plaćanje.

Porez na dobit varira u zavisnosti od oblika preduzeća i mora se plaćati jednom godišnje do 30. septembra za prethodnu godinu. Bez obzira da li se radi o kapitalnim ili ličnim preduzećima, oni takođe moraju da plaćaju porez na dohodak od proizvodnih aktivnosti preduzeća (IRAP). Ako se odlučite za jedan od oblika kapitalnih preduzeća, treba da znate da ćete morati da platite 27% poreza na dobit i dodatnih 3,9% poreza na dohodak od proizvodnih delatnosti.

Međutim, preduzeća iz država članica EU koje posluju u Italiji mogu da biraju između poreskog sistema koji je na snazi u Italiji ili poreskog sistema koji je na snazi u nekoj od zemalja EU, u zavisnosti od toga koji poreski režim je povoljniji.